04. 12. 2016.

Beogradska opera. Trubadur. 03. 12. 2016. Dragutin Matić, Sanja Kerkez, Dragana Del Monako, Ivan Tomašev.
















03. 12. 2016.
U Beogradskoj operi je bilo VEČE Dragutina Matića. Tačno, na repertoaru je bio „Trubadur“. O onom „Trubaduru“ od pre 13 dana sam pisao kako je bio „iznenađujući“, a ovaj večerašnji, čak i bolji.
Kritičari, bar ovdašnji, a  mnogi tvrde kako ih i nema, pogledaju i čuju premijere, za koje dobiju besplatne ulaznice. Šta se dešava u desetom, ili dvadesetom izvođenju nikoga nije briga, a publika "guta" nekad hladnu kašu, nekada mlako pivo, a pokadkad se pojavi i prava poslastica.
I to je to!
A opera se svakim novim izvođenjem menja, drugačiji je doživljaj, akteri bivaju više, ili manje, inspirisani, ali zašto bi neko „pratio“ život jedne predstave. Kritičar je Bog, koji je rekao (na početku) svoje. A Božja i carska reč se ne poriče, zar ne?
Samo neko poput ljubitelja opere, može da priča o rastu, ili umiranju predstave.
Ali da ne teoretišem, za to su drugi u ovoj državi plaćeni, a pošto nisam ni jednoj struji naklonjen, mogu da iznesem svoje mišljenje.
Da, VEČE Dragutina Matića. Čak je  i onima koji su   prvi put na "Trubaduru"  jasno da je Grof Luna bio onakav kakav treba da bude. Ako se u operi nagrađuje po rezultatima, on treba da dobije nagradu, tek da posluži kao primer drugima da se cene uspesi. 
Imali smo i Ivana Tomaševa, koji je već u prvoj slici, prvog čina pokazao da dominira scenom na kojoj je (I stasom i glasom). Jedino što nije bio u milosti onih koji su  do sada odlučivali o podelama uloga, pa je publika morala dugo da čeka na kvalitetno pevanje. Tačno, ovi drugi su brojniji, pa dok se svi izređaju (kako bi drugačije primili platu) "Tomaševi" dođu na red ako ne svake treće, ono svake druge godine.
Sanja Kerkez je, po meni,  trenutno jedina koja može u našoj operi Leonoru da prikaže slično onome kako  je Verdi zamislio. Tu ne računam pojedine druge i treće soliste, koji imaju veoma dobre glasovne mogućnosti, ali šanse izostaju.
Ovakvi poput mene, ako se radi o nekome kao što je Dragana Del Monako, očekuju uvek više i više. Bila je odlična u ulozi Acučene. Kako u pevanju, tako i u glumi. Veoma uspela transformacije ekscentrične žene u ciganku utučenu, životom i događanjima.
Sada bih trebao nešto da kažem o Dušanu Plaziniću. Neću ništa da kažem o Plaziniću. Neka Uprava oslušne kakvi su komentari publike, jer na kraju, sve to postoji samo zbog publike.
Moj zaključak je: Najveći aplauz je dobio Dragutin Matić, potom Dragana Del Monako i Sanja Kerkez. Tomašev se nije na kraju predstave poklonio publici, a da kojim slučajem jeste,... Neću ništa da tvrdim. Tomašev je ipak Tomašev.
Već sam pisao kako možda Fantom gostuje u Operi, pa se i druga čuda pojavljuju. Smeni se publika u gledalištu, pa dođu neki koji aplauzom vrednuju doživljeno, kao večeras.  Ne tvrdim kako su oni u pravu, ali ako postoji razlika, onda znači kako postoji i nešto što se zove ukus. Tačno, i to je diskutabilno, ali bar postoji. Naravno i dalje ostajem pri konstataciji da se u ovom našem gradu, u principu,  frenetično aplaudira svemu i svačemu.
Zaključak sve tri dame koje su samnom popunile ložu je: „Jedno veoma dobro opersko veče!“ Da, iz te lože se čulo, ono „Bravo“!  I zaslužio je to Matić!
Iskreno, strahujem od narednih događanja. U operi postoje solisti koji su tokom cele prošle godine otvarali usta samo dvadesetak minuta i dobijali platu cele godine. To su najplaćeniji pevači na svetu. Za dvadesetak minuta (u predhodnoj rečenici sam smišljeno rekao otvarali usta, a ne  pevali) „rada“ su dobili ukupno, 5 - 6 hiljada Evra. Ako nas je uprava zadnjih godina lagala kako će nam „dovesti“ naše ljude koji žive i uspešno pevaju u inostranstvu, neka nas slaže da će ovdašnji „pevači“ da skliznu iz ranga koji im je rešenjem upravnika dat. (Tome će biti posvećen jedan kompletan naredni osvrt.)
Pričajte o lepim stvarima u izjavama medijima, bar da i publici bude prijatno  između dve operske predstave. I sredite da Tomašev ubuduće može da izađe na scenu i dobije zasluženi aplauz. Jer ako se o takvim problemima počnu baviti humoristi, biće malo više smeha za širu publiku. (Mislim i za onu koja nikada ne dolazi u operu)


O istim temama, ali na malo drugačiji način:
Laura i muzika.