10. 05. 2017.

Beogradska opera, Narodno pozorište, Đuzepe Verdi Otelo, Dušan Plazinić, Anastasija Holc (Anastasiya Holz) sopran, Dragutin Matić, Ljubica Vraneš.











PAS LAJE, KARAVAN PROLAZI

Arapska poslovica


Napisano viđenje (impresiju) večerašnje predstave, po zahtevu izdavača knjige o muzičkim događanjima, koje je u pripremi, ne mogu da objavim.
Ipak, večerašnja predstava je značajna po mnogo čemu.
Danas je Stoti dan od imenovanja Upravnika nacionalnog teatra (Vlada imenovala 31. januara)… Čak iako će neki reći da nije stoti (u računanjima mesec ima 30 dana).. Ova predstava je sigurno u čast njegovog imenovanja… Sem ako neko ne računa predstavu, od pre par dana,  na istim daskama, kada se slavilo na neki drugačiji način. Bata Kovač je dva  puta jurišao sa salu Kolarčeve Zadužbine, čak štampao i veoma “nesrećan” (nepismen) plakat (povučen nakon moje konkrertne i neoborive opaske)… Jurišao tamo, a zadovoljio se sa daskama na kojima su pevali Bakočevićka, Saramandić, Stojanović.
Pa i naša Guvernerka Nacionalne banke, poput Predsednika Vlade i drugih, se oglasila stotog dana,  pa obraća se UVEK i Američki predsednik… Bar da se pohvale sa onim što se možda nije učinilo, ali se pokušalo, pa se pomerilo. Ovu predstavu smatram obraćanje javnosti Gospodina Savića. S obzirom da je iz sveta muzike, oprostiću mu ako nije vičan na rečima.  Zanemarimo elokvenciju. Pokazaće delom. 
Lično, u njega ne sumnjam.
Večeras smo započeli “opersku igru” u kojoj su podeljene karte na duže vreme. Iako je predstava bila prosečna a protagonisti čak više nego korektni, (šire naravno u knjizi)  posledice će tek da se vide. Tu smo, sačekaćemo ih.
U svakom slučaju posle večerašnjeg događanja, pauziram i u odlasku u operu, pa i u pisanju. Naravno, pisaću na druge teme i na drugim mestima. A ona spomenuta  “operska igra” za koju su karte podeljene, igraće se i bez mene.
Večeras je Gospođa Ljubica Vraneš držala spavaćicu Anastasiji Holc. Rećiće neko samo podela uloga, ali…
Ljubica Vraneš, sa zavidnim uspesima u inostranstvu je   Eboli u Don Karlosu,  i  Karmen u istoimenoj operi, a to je premijerno čeka i kod nas za manje od tri nedelje,  Pred svoju najveću ulogu u karijeri na domaćim daskama,  večeras je bila sobarica Dezdemoni, čija se umetnička (operska) biografija ne može pročitati u programu večerašnje predstave.
Opera ima svoja stroga, vema stroga pravila. I kao što su operski umetnici razmaženi, tako i publika, bar ona koja drži do kvaliteta, tradicije, protokola,… reaguje na sve ono što nije primereno.
Neću ići na sledeću predstavu, neću ići ni na sledeću predstavu “Karmen,” iako sam Gospođu Vraneš najpozitivnije doživljavao i hvala joj na trudu, na pokazanom pevačkom kvalitetu, hvala na sugestivnoj glumi… Bravo za njene uspehe sa nekom drugom Karmen u sredinama gde se opera više ceni i oštrije ocenjuje. O svemu tome sam i pisao.
Gde se u svetu  Emilija  transfomiše u Karmen i Karmen u Dezdemoninu sobaricu.
I kao što se večeras Anastasija Holc obrela u zahtevnoj roli…  tako…
Koliko treba đonova poderati po daskama koje život znače da bi se izašlo pred publiku u ulozi Dezdemone?????
Ostajem sa Jadrankom Jovanović, Gospođom Del Monako i Gospođom Angelov kao Karmen… One su ipak Karmen, ne drže spavaćice Dezdemoni, alias Anastasiji Holc.
Šteta, Ljubica Vraneš je drugačija, ali neko deli karte, kvari utisak, vuče konce ka nesagledivoj daljini, pa ni ja ne neslućujem da li je tamo samo obična lutka, ili top.
Ima nešto što “ne ide”… Ima mnogo toga čemu nije mesto u operskom repertoaru.
Nekom je očigledno bilo u interesu da večeras bude ovako.
Vreme će da pokaže kako su se karte rasporedile.
Pa zar mislite kako sve pišem što znam?
.
.