30. 06. 2017.

Beogradska Opera, Narodno pozorište. Završni Gala koncert. Vuk Zekić, Nevena Pavlović, Aleksandra Stamenković Garsija, Ljubodrag Begović, Ivanka Raković Krstonošić, Dragoljub Bajić, Dušan Plazinić, Dragutin Matić, Ljubica Vraneš, Dragana Tomić Roksandić, Olivera Merkurio, Đampjero Sobrino, Vladimir Andrić, Nataša Jović Trivić, (bezimeni), Dejan Maksimović, Ana Rupčić, Aleksandra Angelov, Miodrag D. Jovanović, Janko Sinadinović, Jadranka Jovanović , mezzosoparan, Zorica Mitev Vojnović.



Svaki lonac nađe poklopac…
Veži konja gde ti gazda kaže…
Sa Salom, Vofangom i Malim Radojicom.
U dekolteu glavni aduti!
Koja sreća je zadesila srpski populus. Živi se u vreme Svadbi Veka i Gala Koncerata. Malo, malo, eto Svadbe Veka, pa Balkanska sirotinja koja preživljava sa (u proseku) manje od 400 evra mesečno, ima sa čim da zadovolji dušu, čitajući kako se u danu skrkalo od pola do par  miliončića evra. A uz sve, udaju se i žene  (na određeno vreme) sve bitne ličnosti “umetnosti  i kulture”… Pa zar neko osim njih, ima da u danu potroši tih pola, milion, ili dva… ? A postoje i one druge IN zabave, na koje možete besplatno, ili za sitne pare da se se osetite Gala. Ponekad i Gili-Gili, ali smeh je i onako najzdravije osećanje koje nam je Bog podario.
Evo nam i operskog Gala Koncerta, pre neki dan je bio Filharmonijski. Predhodni nisam propustio, ali sam se poštedeo mnogih humanitarnih, studentskih, polazničkih,…
Vlada mišljenje: Onaj ko nije učestvovao na Gala, nije umetnik… Nije pravi, nije u trendu, nije u vrhu…
Nije na tim Gala sve tako kako se predstavlja, piše, priča… Zar ta reč ne podrazumeva savršenstvo, posebnost, ekskluzivu i neponovljivost…  Zaboga, pa iza većine Umetničkih Gala stoji država. Novcem, ne prisustvom… Pa i večeras onih 5 sedišta na prvoj galeriji (sred sredine) ostadoše prazna… A i da je bio neko, taj ne bi izdržao do kraja, kao što prošlog puta nisu ministri izdržali… Otrčaše u pola predstave, da otvore po deseti put neku deonicu auto-puta…
Znam, počeo sam o hvaljenju… Verujte, nikada se ne gubium slučajno u pričanju i pisanju, samo sačekam pravi trenutak i ubacim ono sporedno, a glavno…
Vraćam se!
Shvatam, nije red da oni koji su na budžetu ova naše   države  kritikuju rad institucija iz oblasti kulture, zato  to neprestano hvaljenje i samohvaljenje  zdušno i mediji slede, jer i oni čekaju mrvicu onog ne malog kolača “Konkursa za izveštavanje o radu Državnih organa i institucija…”
Da, Plazinić je izneđanje, Rupčićka je bila u svemu naj, Dejan Maksimović elegantan, ali redom…
Elem, pre nego pređen na svoj utisak o večerašnjem koncertu da malo demagogišem:
Da li je nivo pismenosti u recipročnoj srazmeri sa mogućnošću upotrebe interneta i dobijanja u državnim institucijama radnog mesta sa koga se određuje šta se gde sme i može na istim prostorima?
Demagoško pitanje! (nekarakteristično za mene)
Da pojednostavim!
 Da li su najpismeniji stranački kadrovi zauzeli radna mesta gde je potreban osnovni nivo poznavanja srpskog jezika i gramatike?
Veoma sam srećan i ponosan što sam u osnovnoj školi išao na dopunsku nastavu iz gramatike. Profesorka srpskohrvatskog jezika mi je neprestano zaverenički ponavljala: “Neko ko ima peticu iz maternjeg jezika i ko će sutra, garantovano, da bude pisac, mora da zna bolje gramatiku.” Hvala joj na tome, iako je malo pogrešila. Ipak sam samo humorista, dok se drugo ne dokaže…
Možda zbog toga danas reagujem na svaki vid NEPISMENOSTI.
Zadnji primer…  Ma imam ja i zadnjih i prednjih i predzadnjih primera…… Imam bezboj primera, ali poslednji se (z)godio juče.. juče prekjuče...
Ipak da završim prvo sa Filharmonijom pa prelazim na nastup večerašnjeg hora, koji je u izvođenju bio veoma korektan, pa da kažem odličan, a u pauzama i previše pričljiv.  Bezobrazno pričljiv. Zanesu se, zaborave na muziku i hop… Oni galame, a neki solista peva…
Ali da završim sa Fiharmonijom.
Postoji individua koja uređuje “Beogradsku Filharmoniju” na svima znanom Facebooku.. (zar svima nama to nije bitan deo života) ....  Inače ta individua je i ranije pokazala netrpeljivost prema onima koji drugačije misle, a pogotovo prema onima koji se drznu i isprave ponešto od propusta, pa do lošeg izvođenja i primitivizma u okviru institucije koju predstavlja u virtuelnom svetu.
Povod!
Izvesna gospođa se upitala zašto nema snimka Gala koncerta sa Ušća i  zašto je ostatku od 6, 7 miliona Srba uskraćeno zadovoljstvo.
Ma naravno, neće biti snimka ni večerašnjeg događanja… (operskog)  iako je sala rasprodata!!!!
Gospođa ne zna kako se, apriori, ne snimaju koncerti Filharmonije, kako se ne snimaju operske predstave, baletske, pozorišne… ne snimaju se događaji za koje je Republika Srbija izdvojila ponekad desetak, a ponekad stotinak hiljada evra. Našeg novca, ne državnog… Onog našeg novca od doprinosa, poreza… Ta “vrhunska” kultura  je dostupna samo Beogradu. Zar bi smetalo da TV stanica u Nišu, ili Subotici, ili Vranju emituje, taj koncert (filharmonijski, operski), ili neki drugi, treći…
Svima bi bilo u interesu… Čuli bi građani van Beograda za umetnike, poput Matića, Rupčićke,… poželeli bi ih u svojoj sredini… Čuli bi nešto lepo.. Uživali bi…
Napisao sam kako se to NAMERNO NE RADI,…   Napisao sam da je nekima u interesu da ne ostane trajni zapis onoga što se desilo. Napisao sam kako “režimski mediji” veoma često dižu u nebesa ono što  ne zaslužuje….  A trajni zapis bi bio, veoma često… tačno, vema često…  demanti svega toga.
Napisao sam još da ostajem pri tom stavu sve dok se argumentovano ne dokaže suprotno!!!
Zar je strašno to što sam to napisao….
Da li će od tog mog pisanja da fali i jedna dlaka na glavi Ivana Tasovca, ili Dejana Savića???? Prvom tu i tamo, drugom (u perspektivi) teško!!!
Ali već spominjana individua, tvrdim nepismena i ponovo tvrdim nepismena, se nalazi vema često (gotovo uvek) pozvanom da me izbriše, iako sam  i na zadnjem obraćanju pokušao da je ispravim, usmerim…
Nije stvar samo reći ne valja, treba nečim konkretnim i (bar pojedinca) naučiti… Osim te koja uređuje stranicu Filharmonije postoji i jedna druga koja uređuje stranicu Nacionalne Opere, Pozorišta, Baleta. Veoma slična.
Da se, za sada vratim na Filharmoniju, glamur, gala i… U naslovu diskusije, pod kojom se sve to dešavalo, pisalo… da ne nabrajam učesnike i puna imena i prezimena… Dakle stajalo je Aleksandar Sala… (sledi prezime)..
Toj (admin) individui sam skrenuo pažnju kako je od imena, ili nadimka Sale instrumental SALETOM,  a dativ  SALETU… Jer Alesandar Sala… upotrebljavaju samo nepismeni građani Užica i  okoline.
Ja ne znam odakle je dotična individua, ni ja nisam rođen u Beogradu, ali sam svojevremeno išao na dopunsku nastavu iz gramatike srpskog i hrvatskog jezika.  Ja ne primam platu za svoje pisanje… Nisam jurišnik  ni plaćeni zaštitnik interesa ni jedne institucije i udruženja… od Vlade, pa do kućnog saveta… A reklo bi se, živim od pisanja…
Znam… večeras su nastupali Jadranka Jovanović, Nevena Pavlović, Nenad Jakovljević… O njima ću kasnije da pišem, osim o ovom zadnjem. Svojim oblačenjem  (neprimerenim) je omalovažio svoje kolege soliste, orkestar, hor, omalovažio je publiku… Takav ne zaslužuje da ga slušam i da o njemu razmišljam u zadnjim minutima ovog poslednjeg junskog dana.
Da nastavim!
Daleko od toga da ću reći kako je neko nepismen zato što je primljen preko “stranačke veze”..  Pa u svim našim strankama imamo i pismenih i nepismenih… Dobrih i loših… pravih i lažnih…. Samo sam za to da odgovarajući dođu na svako mesto… a drugo, ako su već negde gde ne bi trebalo da budu, neka se bar malo obrazuju…
I o Operi ću, budite strpljivi…
Mislite kako su druge institucije pošteđene tih pulupismenih jurišnika… I u našoj Operi je takvih. Nadao sam  se kako na programu za završni Gala kocert neće biti gramatičkih i drugih grešaka… Zaboleće me glava od tih bezbrojnih “gala” koncerata, iako bi mnogi trebali da nose naziv (već spomenuti): Gili, gili…
Da li Godpodin Savić u administraciji, kao Upravnik Nacionalne kuće, plaća kadrove a la Palma – Jagodina, kada ne znaju kako se Mocart zove?
Pa još mi je u sećanju Program sa Novogodišnjeg Operskog Gala Koncerta. Pisao sam o tome…
Upozorenje!
Ne peporučujem da na bilo koji način negirate, ili omalovažite ono što ovde piše, jer posedujem dovoljan broj dokaza nepismenosti onih o kojima govorim, što je dovoljno džebane (stari narodni izraz) za “humoristički rat” (čitajte ismejavanje) u narednih sto godina.
Sve pišem, jer se nadam da Operski “sastavljači” sledećeg programa Gala koncerta, neće pokušati da zasmeju humoristu u meni.
(Ovde će da sledi fotografija.)



Upozorenje.
Novogdišnji gala koncert je upriličen za zvanice i uzvanice… Ja sam se andergraundovski uvukao na spektakl… (pisao sam i to)  A zvanice i uzvanice nisu neki vajni poznavaoci klasike i pseudoklasike, pa nisu ni primetile grešku. Završni koncert je za populus… Populus malo više zna, čuvajte se grešaka!
I za “pred kraj”!
Već sam bezbroj puta podvukao, humoristi se, na žalost retko, gotovo nikada, ne smeju… priroda je tako uredila… A Opera me stvarno ponekad nasmeje.
Na kraju Da li Gospoda Savić i Tasovac znaju kako njihovi uređivači internet stranica brišu sve koji pokušaju da iznesu misljenje koje se razlikuje od “jednoumnog - oficijelnog”…? Čak i kada im skrenu pažnju samo na gramatičke greške koje su nedopustive za one koji su završili osnovnu školu.. Da li znaju da ti drznici banuju sve koji ne misle kao oni..  Ili  su se ti čuvari časti i ugleda državnih institucija  kabadahijski osilili, bez ikakvog pokrića.   Ti “stručnjaci” ne prihvataju čak ni argumenotavne kritike, čak i najdobronamernije skretanje pažnje da je nešto smešno, glupo i nedostojno institucije koju predstavljaju..
Da li su gospodin Savić  i Tasovac ovlastili da “ti” to rade, ili “ti” to rade na svoju ruku?
Ne znam koji bi odgovor, a odgovor je samo jedan, mogao da bude GORI, tužniji, bezobrazniji, nekulturniji.
Dakle?????
A do daljeg, njima njihovo, meni moje…
Ja ću da se smejem njihovoj (mislim na njihove administrativne radnike) nepimenosti, trapavosti, neukosti…
A oni će, ZNAJTE, da se smeju svima nama…
Jer sebe ne čuju, ne vide, ne umeju da pročitaju…
I da li misle da smo svi bez sluha, bez kulture, bez ponosa,…..
Hvala na zadovoljstvu, prvenstveno,  mojoj Profesorki,…. da, bila je profesorka (po kazni… u to vreme)  u Osnovnoj školi.
Da ne bi nje, ovi bi i dalje “Vofangovali Sala”!
“Vofangovali Sala”!
Ili bi nam i dalje Sala i Vofang držali slovo.
Ubeđen sam, uređivać tekstova u Filharmoniji je individua pod imenom Sala (nepotvrđenog pola), a dok to u Operi radi muškarac. Vofang.
Nazdravlje nam svima!
Dođoh i do večerašnjeg događanja. A to se odigrava pod korektnom scenografijom, izuzimajući  podnu braon arabeska, na svetlo plavoj pozadini. To me podseća na dame sa dva puta više kilograma, koje insistiraju na dezenima haljine sa velikim ružama, karnerima, mašnama, a la Dambovo uho,....
Ako ste dovde izdržali sa čitanjem, čestitam.
Iskren sam, namerno sam vas mučio sam ovim predhodnim tekstom. Pisao sam, nisam kritičar, meni Opera služi kao inspiracija i povod da iznesem neka druga viđenja.
E sada nešto o večerašnjem  Koncertu.
Ponoviću konstataciju.
Pri nastupima više izvođača, prvo “idu” oni lošiji, pa sve bolji, dok na kraju na scenu ne izđađe onaj najbolji, kome je čast da najboljim izvođenjem ulepša i zatvori događaj…
Spominjao sam kako su nam mediji pisali o prvom izvođaču, ne spominjući ni jednog drugog… pa valjda je novinar izdržao samo prvu numeru, ili je specijalno došao samo zbog osobe N – 1, ili,... 
Vuk je po običaju bio Vuk... Mlad i glasan, preglasan... A i kako druga, a i kako drugačije među svim tim koleginicama..
Stvari ovako stoje… Večerašnji koncert tu otvorili već spomenuti Vuk Zekić i  Nevena Pavlović…
Moram da konstatujem da je gospođi Pavlović trebalo za dve godine da od prvog učesnika postane drugi… Što znači da će za nekih 40 godina da dopre do mesta pevača koji zatvara Koncert, gde je sada Gospođa Jadranka Jovanović… Sem ako Gospođa Pavlović ne ubrza svoje napredovanje. Kao poznavalac prilika i neprilika domaće umetnosti i kulture, tipujem na ovo drugo. Iskreno, željno sam iščekivao njen večerašnji stajling, jer se po medijima proslavila ekcentričnošću (političkim i diplomatskim krugovima neprimerenoj) na Inauguraciji jedinog nam Predsednika. Medij koji je to preneo, zaključio je da će ona i slične dame biti ukorene od jedinog nam Predsednika. Ja sam ubeđen da će ubrzano da napreduju. Pa kod nas je sve naopako! Videćemo ko je u pravu.
Ali posle Pavlovićke, koja se nije čula, jer je pevala šetajući se u prolazu između prvog reda i bine, pa je spuštala glavu da vidi gde ide… itd, itd… Nakon tog kiča, a la Nevena,  usledila je Aleksandra Stamenković Garsija. Ona na muškarce, poput mene, (a i na druge, ubeđen sam) ne ostavlja neki utisak. Peva, nek peva… i…
Morao sam da preživim i sledećeg učesnika, Ljubomira Begovića.  Posle ove sezone u kojima smu čuli izuzetnog grofa Lunu, latiti se te role je ravno samoubistvu, ali ... Ko želi nek bude Lunja!
Sve sam se nadao kako će Ivanka Raković Krstonošić da zablista i pevanjem i pojavom. A bila je užasna!
Treba li da ponovim, ja nisam kritičar,...  ja sam muškarac koji ide u operu. Po vokaciji humorista,… druge, pete i desete vokacije neću da otkrivam..
Veoma pažljivo pratim nastupe studenata Beogradskog FMU.  Mnogo devojke – studentkinje  “Kraljicu noći,” koju je izvodila Gospođa Raković, pevaju daleko, daljeko bolje od nje.
Kažu kako nada umire zadnja.
Nije mi umrla ni sa Dragutinom Bajićem.. Bio je večeras jedan korektan Bajić. Korektno pevao, korektno obučen.
Elem, istrčaše na scenu tenor i bariton. Dušan Plazinić i  Dragutin Matić. Ne volim da pozajmljujem tuđe izraze, ali mi je u mislima neprestano izjava jedne gospođe koja je na internetu hvalila Plazinića. Nazvala ga je Samsonom. Opet, osoba pored mene je videvši Matića skoro izviknula: Liči na meksikanskog zavodnika.
Šta da se kaže za Otela i Jaga, Plazinića i Matića… Već se o tome pisalo sa moje strane. Pitam se samo jedno: Zašto ovako Plazinić nije pevao u toku godine?
Usledile su Ljubica Vraneš i Dragana Tomić Roksandić. Gospođa Vraneš je na sceni, kao i u svim sličnim prilikama, bila previše  elegantna, ali je zato Gospođa Tomić bila u tolikom “diskoraku,” što mi je stvaralo  neprimerenu sliku, od koje nisam mogao da uživam u pevanju tog dueta.
Potom je sledila Gošća.  Olivera Merkurio?
Često pitam čemu gosti koji nam ne donesu ništa izuzetno. Čak i za mrvu više nego što možemo da čujemo od domaćih pevača. Uz sve, Gospođa Merkurio je ostala dužna ovdašnjoj publici… Mislim na korektnost izvođenja i broj tonova…
E, oda je publiku zabavljao, veoma, veoma kvalitetan klarinetista. Đampijero Sobrino. Da je izabrana numera trajala duplo kraće, da pre njegovg nastupa svi, apsolutno svi duvači nisu napustili scenu, utisak bi bio savršen, ovako…
Ovako pitam dirigenta Dejana Savića. Kako u sredini nastupa članovi orkestra izlaze?.. Mislio sam kako je to svojstveno samo Suđiću kada diriguje Orkestrom FMU, ali sam njega opravdavao, jer su drugi studenti menjali svoje kolege, u orkestru, kako bi svi dobili ocenu. Kod Opere, ovo večeras je neviđeni bezobrazluk. Zar nisu mogli da sačekaju desetominutni nastup svog kolege Sabrina, od koga svi mogu da uče i nauče?
Usledila je Pauza. I konstatacija da za Gala koncert i publika treba da bude odgovarajuća. Večeras je bila primerenije obučena nego na redovnim operskim predstavama, ali nisu izostale, kod pojedinaca, papuče i treger - mornarske majice.
Nastavak koncerta je pripao Vladimiru Andriću. Pogledam papir na kome vodim zabeleške, a pored njegovog imena samo jedna reč: Mlak.
I previše rečeno sa tom rečju.
Usledilo je nešto profesionalno. Nataša Jović Trivić sa “Habanerom.” One koje dotiče samo pevanje, rećiće da je bila više nego dobra, meni kod Karmen mnogo znači geg, sjaj u očima, ona harizmatičnost divlje ciganke. Toga večeras nije bilo na sceni, ali i pored toga utisak je veoma pozitivan.
Potom je usledio onaj Gospodin koga neću da spominjem, jer nije bio adekvatno obučen za scenu, za pojavljivanje pred publikom… itd,.. itd,…
I kao potpuna suprotnost, eto Dejana Maksimovića. Večeras je bio elegantno odeven muškarac.  A to je upotpunjavala i dirigentica  Zorica Mitev Vojnović… Energična u dirigovanju, korektna, sa opčinjavajućom pojavom, uz Maksimovića,  ostavila je najlepšu sliku večerašnjeg događaja.
Ana Rupčić sa arijom Sente, bar za mene, je večeras bila najkompletnija pevačica.  Pevanjem, glumom, stajlingom,... zaslužila je jedno iskreno: Bravo!
Dušan Plazinić je predhodio pojavljivanju Aleksandre Angelov. Očigledno je ona sa suprugom Miodragom D. Jovanović i sa Upravnikom Jankom Sinadinovićem i zadnjom učesnicom Jadrankom Jovanović jedna od najuticajnijih u kreiranju programa… Jer ako neka grupa pevača “zauzme” zadnju poziciju na koncertu, znači samo jedno, da su najbolji… A pošto to nisu i pošto je ovo Srbija, gde ne važe ni mnogo bitnija pravila od onih scenskih, eto sasvim drugog zaključka…
Aleksandra Angelov, bleda, A sa  "Granadom" se publika baca na kolena, diše se u ritmu kastanjeta. "Granada" je oružje za dobijanje ovacija... Da, kod pevačice koja može.  Jovanović neartikulisan, guta slogove, …prekidi… Sinadinović veoma korektan, ali uz njega ide pitanje: Čemu mu je večeras služila Olivera Merkurio?
Čemu takvi gosti?
Ko ima koristi od njih?
Znam kako neću dobiti odgovor ko od takvih ima koristi,.. publika ne…
Ali, vreme će da pokaže ko od njih ima koristi.
I na kraju Jadranka Jovanović.
Otpevala je u svom stilu. Podbočena levom, a  desnom rukom digunutom u vis. Pa Gospođa Jovanović je uvek Karmen. Naravno, na kraju svake, pa i ove arije, digne levu nogu, stojeći samo na desnoj.
Nadam se da će ovaj moj opis jednog dana, kada se bude pravio spomenik Jadranki Jovanović, vajar da uzme kao ideju.
Pa zar neko danas sumnja kako J.J. neće imati spomenik ispred nacionalne Opere?
Možda će neko da zameri Gospođi Jovanović na nekorektnom pevanju, ili još više da joj zameri što je treptala na sve četiri strane sveta, pružajući ruku dirigentu Saviću da je poljubi, a zaboravivši da se pozdravi sa koncert majstoricom  Edit Makedonskom.
Publika je ipak prepoznala napor Narodne poslanice Jadranke Jovanović, da uz obaveze u Parlamentu, nađe vremena da spremi ariju La Antoneli i ulepša veče beogradskoj publici.
I bi Gala koncert…
Završio se pre tačno sat i 42 minuta.
Mislite da je ovde kraj…?

Ne… ovo je 2017….  Počelo je sa Aidom, završilo se večeras…

Nije kraj!
.


O istoj temi, ali iz malo drugačijeg ugla: